Uvod:
Traheotomija, često skraćeno nazvana "dušnik", kirurški je zahvat koji uključuje stvaranje otvora u dušniku (dušniku) za uspostavljanje izravnog dišnog puta. Ovaj se postupak obično izvodi kod pacijenata kojima je potrebna dugotrajna mehanička ventilacija ili koji imaju poteškoća s disanjem zbog opstrukcije gornjih dišnih putova. Traheotomija omogućuje lakše upravljanje dišnim putovima i može značajno poboljšati udobnost i kvalitetu života bolesnika.
Primjena:
Traheotomija je kritičan postupak u respiratornoj skrbi, osobito za pacijente koji ne mogu održavati adekvatan dišni put kroz nos ili usta. Postupak uključuje umetanje traheotomijske cijevi, također poznate kao trach tube, u otvor stvoren u dušniku. Ova cijev omogućuje izravnu isporuku kisika i drugih respiratornih plinova, kao i uklanjanje sekreta iz dišnih putova.
Indikacije za traheotomiju:
Traheotomija je indicirana u različitim kliničkim scenarijima, uključujući:
Dugotrajna mehanička ventilacija: Pacijenti kojima je potrebna mehanička ventilacija tijekom duljeg razdoblja, poput onih s teškim respiratornim zatajenjem ili neurološkim oštećenjima, mogu imati koristi od traheotomije.
Opstrukcija gornjih dišnih puteva: Stanja kao što je rak grkljana, trauma ili kongenitalne anomalije mogu uzrokovati opstrukciju gornjih dišnih putova, zahtijevajući traheotomiju za upravljanje dišnim putovima.
Zatajenje disanja: U slučajevima akutnog respiratornog zatajenja može se izvesti traheotomija kako bi se olakšala ventilacija i poboljšala izmjena plinova.
Kronična respiratorna stanja: Pacijenti s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB), cističnom fibrozom ili drugim respiratornim stanjima mogu zahtijevati traheotomiju radi upravljanja simptomima i poboljšanja kvalitete života.
Kontraindikacije za traheotomiju:
Dok traheotomija može biti postupak koji spašava život, nije prikladna za sve pacijente. Kontraindikacije za traheotomiju su:
Nestabilna vratna kralježnica: Pacijenti s prijelomima ili nestabilnošću u vratnoj kralježnici možda neće tolerirati položaj potreban za traheotomiju.
Poremećaji krvarenja: Bolesnici s poremećajima krvarenja ili koagulopatijama mogu biti izloženi povećanom riziku od komplikacija, kao što je prekomjerno krvarenje ili stvaranje hematoma.
Infekcija: Aktivne infekcije u vratu ili gornjim dišnim putovima mogu povećati rizik od komplikacija i treba ih liječiti prije razmatranja traheotomije.
Anatomske abnormalnosti: Određene anatomske abnormalnosti, poput kratkog ili uskog vrata, mogu učiniti traheotomiju tehnički zahtjevnom ili nemogućom.
Različite vrste traheostomske cijevi
Standardne cijevi za traheotomiju:
Ovo su najosnovnije i najčešće korištene cijevi. Obično su izrađeni od plastike ili metala i imaju unutarnji lumen (šuplji prostor) kroz koji struji zrak. Mogu dolaziti s manšetama (prstenovi na napuhavanje na distalnom kraju) koji se mogu napuhati kako bi se cijev učvrstila na mjestu i spriječila aspiracija sekreta.
Fenestrirane (perforirane) traheotomijske cijevi:
Ove cijevi imaju male rupice (fenestracije) duž svojih strana, što omogućuje aspiraciju sekreta izravno kroz cijev bez njenog uklanjanja. To može biti korisno u smanjenju rizika od začepljenja dišnih putova i potrebe za čestim usisavanjem.
S manžetama iTraheotomijske cijevi bez manžeta:
Kao što je spomenuto, cijevi s manžetama imaju manžetu na napuhavanje koja zatvara dušnik oko cijevi, pomažući u održavanju tlaka u dišnim putovima i sprječavanju aspiracije. Cjevčice bez manžete, s druge strane, nemaju ovu manšetu i općenito se koriste kod pacijenata kojima je potrebno manje sigurno upravljanje dišnim putovima ili za koje se očekuje da će cijev uskoro biti uklonjena.
Metalne traheotomijske cijevi:
Tradicionalno izrađene od srebra ili nehrđajućeg čelika, ove cijevi su izdržljive i mogu se lako čistiti i ponovno koristiti. Često se biraju za dugotrajnu upotrebu zbog svoje robusnosti i sposobnosti da izdrže česta podešavanja i čišćenja.